* Muškarac može biti srećan sa svakom ženom sve dok je ne zavoli. * Većini muškaraca je potrebno manje ljubavi nego što zaslužuju. * Ljubav lišava pameti one koji je imaju, a daje je onima, koji je nemaju. * Ljubav je dramska idila u jednom činu. Kratka i prekrasna zato što je kratka, komad se često ponavlja, a nije ga teško ponoviti jer nije skup. Samo dve osobe bez statista, bez publike, sa slabom rasvetom, u najboljem slučaju pod malo mesečine. * U ljubavi iskustvo ništa ne znači. U stvari, kad skupimo toliko iskustva da bismo mogli da budemo savršeni ljubavnici, tada smo već previše stari da bismo se mogli njime koristiti. * U mladosti je ljubav burnija, ali ne tako jaka, tako svemoćna kao kasnije. * Lako je voleti one koji vas ne vole. Pokušajte jednom da volite one koji vas vole. * Muškarac se zaljubi gledajući ženu, a žena se najčešće zaljubi slušajući muškarca. * Ljubiti jedan sat je osobina životinje; ljubiti jedan dan to je osobina čoveka; ljubiti ceo život oznaka je anđela, ali voleti celog života samo jedno stvorenje- to je osobina Bogova. * U ljubavi kao i u životu, budale imaju više sreće od pametnih. * Voli se samo ono što se ne poseduje. * Tražiti put do ljubavi razumom isto je što i tražiti svetiljkom sunce.
Duša je u ovom vremenu, problematični deo nas. Dok dodjete do saznanja da bez nje ništa nema smisla i da je ona jedina vrednost, možete potrošiti mnogo vremena i ozbiljno stradati. U konstalaciji društvenih zbivanja – i profesionalnih, i emotivnih, i svih drugih- mnogo ćete lakše naći svoje mesto ako, nažalost, dušu nemate. Uprkos tome, život bez nje je pustinja. Koliko god izgledala besmislena i iskustveno loša, naivna iluzija o postojanju iskonske privlačnosti između dve duše nešto je što ne može da se ugasi. Treba tražiti biće koje nam je blisko- ne samo zato što je drugog pola, već što je interesantna duša. Suština je zavoleti čoveka u celini, a ne samo –ako ste muškarac- zato što vam se dopada kao žena, i obrnuto. Pošto je duša progonjena život se pragmatizovao, pa i ljubav. Ona više nije izraz dostignuća čoveka, već je dobila upotrebnu vrednost. Tu je da ljudima bude lepo, da budu sa nekim, jer je to normalno... imaju nagone, potrebe, eventualno želju da produže vrstu.
Žene počinju da se takmiče sa muškarcima, a oni se, frustrirani zbog toga, povlače- u izolaciju, homoseksualizam, deo njih u sigurnost zbog koje ne biraju ono što žele, već što im je lako dostupno. Nastaje nova vrsta, nazovimo to, tržišta muško ženskih odnosa. U modernom svetu ljudi žele da žive sami, u svom stanu i od svojih primanja, a trenutak „biti sa nekim“ doživljavaju kao nešto privremeno, što će trajati dok im pričinjava zadovoljstvo. Neretko žene pokušavaju da funkcionalizuju svoju ženstvenost. Pretvaraju se u moderne sponzoruše, koje s tom logikom ulaze i u brak. Ljubav ne može da funkcioniše ni kao u romanima, gde dvoje nemaju ništa ali se vole. Danas, kad nemate novac u džepu, osećate se impotentno, bez obzira na to da li ste muškarac ili žena. Da bi opstao, moraš uspostaviti balans između suštinskih, ljudskih potreba i borbe za egzistenciju.
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.